U kontekstu „palčića“ često se spominju pojmovi kronološke i korigirane dobi. Iako zvuče tehnički, iza njih stoji jednostavna, ali važna ideja: djeca nisu krenula s iste “startne linije”. (Ako želite znati više, pročitajte naš prethodni članak.)
Korigirana dob (engl. corrected ili adjusted age) postoji kako bismo razvoj prijevremeno rođene djece promatrali pravednije. Ne zato da bi se djetetu „gledalo kroz prste“, već zato što njegov razvoj nije započeo u istom trenutku niti u istim uvjetima kao kod djece rođene u terminu.
Kronološka dob govori koliko je vremena prošlo od rođenja, ali ne govori ništa o uvjetima u kojima se odvijao rani razvoj živčanog sustava.
Kod „palčića“ dio neurokognitivnog razvoja koji se inače odvija u maternici započeo je ranije i u bitno drugačijem okruženju. Upravo zato korigirana dob nije puka matematika, već pokušaj da se razvoj sagleda kroz stvarno razvojno iskustvo, a ne kroz kalendar.
Crtice iz istraživanja
Ponekad nailazimo na nalaze koji na prvi pogled djeluju zbunjujuće i lako se mogu pogrešno protumačiti. Primjerice, neka istraživanja (Wirth i sur., 2018) pokazuju da nedonoščad u terminskoj dobi mogu imati bolju vidnu oštrinu od dojenčadi rođene u terminu. Znači li to da će ta djeca dugoročno imati bolje vidne funkcije? Naravno da ne.
Takvi nalazi ne znače prednost, nego pokazuju kako različito iskustvo oblikuje rani razvoj. Nedonoščad ranije dolazi u kontakt sa svjetlom, kontrastima i vizualnim podražajima te je dulje izložena egzogenim stimulacijama. No iskustvo samo po sebi ne jamči dugoročnu funkcionalnu zrelost. Razvoj neke funkcije može u određenom trenutku izgledati „naprednije“, ali to ne znači da će ona kasnije biti stabilnija ili kvalitetnija.
Razvoj nije linearna posljedica dobi, već rezultat složene interakcije između zrelosti živčanog sustava, okoline i iskustva.
Kod nedonoščadi u ranoj dobi možemo vidjeti uredne ili naizgled uredne razvojne obrasce. To, međutim, ne znači da će se razvoj u svim područjima odvijati bez izazova. Kako dijete raste, a zahtjevi okoline postaju složeniji, upravo tada dolaze do izražaja funkcije koje se razvijaju kasnije i koje snažno ovise o neurokognitivnoj zrelosti poput pažnje, samoregulacije te izvršnih funkcija. Zbog toga znanstvena literatura sve češće bilježi suptilnije teškoće koje postaju vidljive tek u starijoj dobi.
S druge strane, opažena odstupanja u ranoj razvojnoj dobi mogu se normalizirati zahvaljujući neizmjerno važnom procesu neuroplastičnosti. Primjerice, abnormalan nalaz spontane pokretljivosti ne znači nužno dugoročna odstupanja u vještinama grube motorike.
Važno je naglasiti kako opisano nije specifično za nedonoščad. Razvojne varijacije postoje kod sve djece. No kod „palčića“ ih češće promatramo upravo zato što je njihov razvoj započeo ranije i u drugačijim uvjetima.
Do kada koristimo “korigiranu dob”?
Oko druge godine života formalno se prestaje koristiti korigirana dob. To, međutim, ne znači da se razvoj u tom trenutku automatski „izjednačava“.
Zaključak
Primjeri iz ovog članka jasno pokazuju zašto razvoj ne možemo promatrati kao utrku ili natjecanje. Ishodi ne ovise samo o tome kada je nešto započelo, nego i o tome kako se cijeli put odvijao i kakvu je podršku dijete imalo na tom putu.
Zato nema potrebe za usporedbama, traženjem tko je „ispred“, a tko „iza“, niti za jurnjavom za razvojnim miljokazima. Djeci je potrebno vrijeme, prostor i razumijevanje njihovog vlastitog ritma.
Korigirana dob postoji upravo da nas podsjeti da ista kronološka dob ne znači isto i isti razvojni kapacitet i da razvoj ne mjerimo brzinom, nego kvalitetom puta kojim dijete ide.
Autor:
Bruna Bašić, mag.rehab.educ. et mag.cin., doktorandica neuroznanosti
Literatura
Mardešić, D., i sur. (2016). Pedijatrija. Zagreb: Školska knjiga.
Svjetska zdravstvena organizacija [WHO]. (2023). Preterm birth. https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/preterm-birth
Wirth, M., Naud, A., Schmitt, E., Clerc-Urmès, I., & Hascoët, J. M. (2018). Visual Maturation at Term Equivalent Age in Very Premature Infants According to Factors Influencing Its Development. Frontiers in physiology, 9, 1649. https://doi.org/10.3389/fphys.2018.01649