Sve češće se u razgovorima roditelja i stručnjaka, kao i u medijima, spominje pojam “baby handling.” No, što zapravo znači taj izraz? U svojoj suštini, baby handling se odnosi na pravilno rukovanje, odnosno postupanje s bebom u okviru svakodnevnih aktivnosti. Iako novorođenčad provodi velik dio dana spavajući, ipak postoje faze budnosti kada dolazi do interakcije. To su najčešće aktivnosti podizanja, spuštanja, nošenja, hranjenja i prematanja, i upravo u tim trenucima se mogu primijeniti principi pravilnog postupanja.
Jedna od ključnih zabluda vezanih uz pravilno postupanje je ta da se radi o nekoj vrsti specifičnog “vježbanja”. U stvarnosti, pravilno postupanje je potpuno prirodna i svakodnevna aktivnost koju roditelj provodi u svojoj kući, bez potrebe za dodatnim alatima.
Ipak, vrlo je važno razumjeti razliku između pravilnog postupanja i intervencije. Kada je riječ o djeci tipičnog razvoja, dovoljno je pružiti osnovne informacije roditeljima kako bi pravilno postupanje moglo podržati prirodni razvoj djeteta. S druge strane, za djecu s neurorizikom pristup se mora prilagoditi njihovim individualnim potrebama. Tada govorimo o intervenciji stručnjaka koji mora prilagoditi postupanje sukladno specifičnostima situacije. Dakle, iako postoje definirane ključne točke tijela na koje treba obratiti pažnju, svaki pokret, položaj ili način nošenja treba biti prilagođen dobi i potrebama pojedinog djeteta.
Pravilno postupanje obuhvaća mnogo više od same fizičke manipulacije. Kao jedan od glavnih ciljeva ističe se aktivno učenje. Osim toga, radi se o cjelovitom pristupu koji uključuje podršku svim razvojnim područjima – senzomotoričkom, komunikacijskom, emocionalnom i kognitivnom razvoju. Primjerice, primjenom ovih tehnika, osim što podržavamo fizički razvoj djeteta, istovremeno podržavamo i osjećaj sigurnosti i povjerenja kroz toplu i prisnu interakciju. Ovakav holistički pristup pomaže djetetu da stvori samoregulacijske mehanizme i stekne vještine koje će mu kasnije olakšati adaptaciju na složenije zadatke.
Što to znači za kliničare?
Pravilno postupanje zaista jest izvrstan način za podržati razvoj djeteta. No ono nije temelj razvoja niti ga je potrebno izvoditi “pod svaku cijenu”. Ono ne smije postati izvor stresa za roditelje, već alat kroz koji roditelji mogu bolje razumjeti i podržati svoje dijete. Uvijek treba imati na umu da samo postupanje bez interakcije nije jednako vrijedno. Dakle, pravilno postupanje mora biti prilika za aktivno učenje pravilnih obrazaca pokreta i kretanja, interakcijskih obrazaca te za integraciju različitih razvojnih vještina. Sve interakcije su prilika za učenje, a pravilno postupanje omogućuje da to učenje bude prirodno, kvalitetno i jednostavno za djecu i roditelje.
Autori su:
Iva Barić, mag.physioth.
Bruna Bašić, mag.rehab.educ. et mag.cin.
Literatura:
Bjelčić, N. i Mihoković, Ž. (2007). Ispravno postupanje s djetetom „Baby Handling “. Zagreb: Udruga roditelja djece s oštećenjem vida i dodatnim teškoćama OKO.
Bošnjak-Nađ K., Vidak H., Petrović D., Tomašković M. i Nađ I. (2019). Rano otkrivanje visokoneurorizične djece i uključivanje u programe rane intervencije. Paediatria Croatica, 63(1), 107-111.
Pinjatela, R. i Oreb, I. J. (2010). Rana intervencija kod djece visokorizične za odstupanja u motoričkom razvoju. Hrvatska Revija Za Rehabilitacijska Istraživanja, 46(1), 80–102.