„Imam zdravo dijete, posao, partnera koji pomaže. Pa zašto se osjećam iscrpljeno, prazno i krivo?“
Ovo pitanje ne postavlja „nezahvalna“ majka. Postavlja ga sve veći broj žena u suvremenim europskim društvima. I često ga ne izgovaraju naglas – jer bi, prema društvenim očekivanjima, trebale biti zahvalne, ispunjene i sretne.
Majčinstvo se često opisuje kao osobni izbor, čin ljubavi i samoispunjenja. No, iza te prividno jednostavne slike krije se dubok i često nevidljiv sukob – sukob između društvenih očekivanja i vrijednosti koje moderne žene žive. Taj sukob nije samo privatna dilema pojedinki, nego važan društveni problem s mogućim posljedicama po mentalno zdravlje žena.
Razvoj društava donio je velike promjene. Obrazovanje je postalo dostupnije, tržište rada otvorenije, a žene su sve češće ekonomski neovisne i visoko obrazovane. S tim promjenama došle su i nove vrijednosti – autonomija, sloboda izbora, samoaktualizacija i osobni razvoj. Drugim riječima, žene danas imaju više mogućnosti da same oblikuju svoje životne puteve.
Od žena se često očekuje da budu „idealne majke“: stalno emocionalno dostupne, potpuno posvećene djetetu, spremne staviti vlastite potrebe, karijeru i ambicije u drugi plan. Ovaj paradoks sociologinja Sharon Hays opisuje kroz pojam ideologije intenzivnog majčinstva – majčinstva koje traži potpunu žrtvu, vrijeme, energiju i emocionalni rad.
S jedne strane, moderno društvo od žena traži profesionalnost, produktivnost i uspjeh na tržištu rada. S druge strane, od iste žene, kada postane majka, očekuje se potpuna predanost djetetu, često nespojiva s radnim zahtjevima i društvenim pritiscima. Upravo u toj pukotini između „budi sve“ i „žrtvuj se“ nastaje snažan društveni stres.
Iako biološki i psihološki faktori igraju važnu ulogu, sociološka perspektiva pokazuje da društveni pritisci, vrijednosni konflikti, manjak podrške i nerealna očekivanja mogu biti izazovi koji stvaraju dodatno opterećenje na svakodnevno funkcioniranje majki.
Važno je naglasiti: osjećaj iscrpljenosti, krivnje, tuge ili preopterećenosti ne znači da je žena „slaba“ ili „loša majka“. Često je riječ o reakciji na sustav koji od jedne osobe traži nemoguće – da istovremeno bude savršena majka, uspješna radnica i emocionalno stabilna pojedinka, bez dovoljno stvarne društvene podrške.
Razumijevanje ovog sukoba ključno je ne samo za žene i obitelji, već i za društvo u cjelini. Ako majčinstvo promatramo isključivo kao privatnu odgovornost, zanemarujemo činjenicu da se ono odvija unutar konkretnih ekonomskih, kulturnih i vrijednosnih okvira. Društva koja žele dugoročno biti stabilna moraju prepoznati majčinstvo kao društveno pitanje i ulagati u sustave podrške – od dostupnih zdravstvenih i psiholoških usluga do fleksibilnijih radnih mjesta.
Na kraju, važno je poslati jasnu poruku: potražiti pomoć nije znak neuspjeha, nego odgovornosti. Razgovor s liječnikom, psihologom ili drugom stručnom osobom može biti prvi korak prema razumijevanju vlastitih osjećaja i izlasku iz začaranog kruga krivnje i pritiska. Majčinstvo ne mora biti savršeno da bi bilo vrijedno – ali društvo mora biti dovoljno zrelo da majkama to i dopusti.
Literatura:
Ingelhart R., Welzel C. ( 2007.) Modernizacija, kulturna promjena i demokracija. Politička kultura
Schwartz, S. H. (2012). An Overview of the Schwartz Theory of Basic Values
