Djeca se igraju jer je to njihov prirodan način istraživanja. Dok odraslima igra može izgledati kao besmisleno, spontano zabavljanje, u stvarnosti se iza svakog pomaka, svakog ponavljanja i svake nove igre odvija složen proces učenja. Kroz igru možemo naslutiti koliko dijete razumije svijet oko sebe, što ga zanima, kako povezuje informacije i kako se nosi s izazovima.
Igra i mišljenje – gdje jedno počinje, a drugo završava?
Razvoj igre i mišljenja isprepleteni su poput korijenja i stabla – jedno hrani drugo. Kroz igru djeca ponavljaju, uvježbavaju i produbljuju ono što su tek počela razumijevati, dok istovremeno igra pokreće nove misaone procese. Nema čvrste crte razgraničenja između uzroka i posljedice: igra hrani mišljenje, a mišljenje oblikuje igru.
Zato je važno da odrasli igru ne doživljavaju kao “pauzu” od učenja ili tek kao slobodno vrijeme. Igra nije odmak od razvoja – ona jest razvoj. To je najprirodniji oblik učenja jer dolazi iznutra, iz djetetove vlastite inicijative, radoznalosti i unutarnjeg ritma.
No kako prepoznati što dijete zapravo uči kroz igru? Odgovor možemo potražiti upravo u oblicima igre koji se spontano pojavljuju tijekom različitih razvojnih faza.
Vrste igara prema spoznajnoj razini
Senzomotorička igra
Ovo su prvi susreti djeteta s igrom – jednostavni, ali značajni. U ovom periodu dijete istražuje svijet svim osjetilima. Istražuje vlastito tijelo, proizvodi zvuk zveckanjem, dodiruje i trese predmete, osluškuje, stavlja ih u usta. U toj osnovnoj igri gradi se osjećaj kontrole, sigurnosti i predvidljivosti. Nema krajnjeg cilja osim upoznavanja svijeta oko sebe – djetetu je važno osjetiti, usporediti, iznova ispitivati čak i poznato. Ovo je temeljni oblik igre, ali i temelj za razvoj mišljenja.
Organizirana igra
Dijete počinje koristiti igračke na način koji odražava njegovu unutarnju namjeru – čak i ako ih ne koristi “ispravno”. Igračke više nisu samo zanimljivi objekti; postaju sredstva za ostvarenje neke ideje. Ovo je rana forma planiranja i usmjerene pažnje – znak da se misaoni procesi počinju organizirati.
Funkcionalna igra
Ponovljeni pokreti – skakanje, penjanje, sastavljanje i rastavljanje, slaganje, skrivanje – postaju način istraživanja. Dijete otkriva što se događa kada nešto ponovi, kako predmeti funkcioniraju i kako reagira okolina. Istražuje učinke svojih radnji, imitira druge, počinje razumijevati funkciju predmeta i uključuje se u jednostavni dijalog. Pojavljuje se svijest o prisutnosti drugih – stoga igra postaje komunikacijski most.
Konstruktivna igra
Dijete više ne istražuje samo pokret i funkciju predmeta, već ima stvarni cilj: nešto stvoriti. Gradi kule, crta, lijepi, niže perle, kombinira materijale. U tom procesu jasno se vidi misaoni slijed: planiranje, pokušaj, korekcija, završetak. Igra postaje prostor u kojem se misao pretače u oblik – opipljiv, konkretan, aktivan.
Simbolička igra
U simboličkoj igri obični predmeti dobivaju novu ulogu – komad drveta postaje brod, kartonska kutija pretvara se u kućicu, a dijete preuzima uloge poput liječnika, tigra ili roditelja. Ova vrsta igre pokazuje sposobnost djeteta da stvori unutarnje slike i simbole koji nisu prisutni u stvarnosti. Kroz igru dijete istražuje ne samo svijet oko sebe, već i svoj unutarnji svijet emocija, misli i odnosa.
U tom procesu razvija se složena sposobnost razumijevanja tuđih perspektiva — dijete uči zamišljati što drugi misle, osjećaju i žele, što je temelj socijalne svijesti i empatije. Simbolička igra pruža prostor za izražavanje i prerađivanje vlastitih iskustava i emocija, pomažući djetetu da bolje razumije sebe i svijet oko sebe – a time postaje ključni korak u razvoju mišljenja i socijalnih vještina.
Igre s pravilima
Kako misaoni razvoj napreduje, dijete može prihvatiti apstraktne ideje, pravila, red i uloge. Igre poput „Čovječe, ne ljuti se“, memoryja ili karata postaju prostor za razvoj logike, strategije, samokontrole i tolerancije na poraz. Dijete sada ne igra samo uz druge, nego i s drugima – poštuje dogovore, čeka red i razumije zajedničke ciljeve.
Zaključak
Kada promatramo igru, ne gledamo samo što dijete radi – gledamo kako razmišlja, osjeća i uči. Igra je najiskreniji izraz djetetova unutarnjeg svijeta. Ona ne skriva, ne kalkulira i ne “radi po pravilima” odraslih. Baš zato je tako dragocjena.
Ako želimo razumjeti dijete, trebamo ga promatrati u igri – ne s visine kao vodiči, već sa strane kao suputnici. Usporimo, spustimo se na pod i pogledajmo svijet iz njihove perspektive. U igri dijete korak po korak gradi vlastiti svijet, a naša je uloga da ga na tom putu podržimo.
Autor:
Bruna Bašić, mag.rehab.educ. et mag.cin.
Izvori:
Chang, Y. C., Shire, S., Shih, W., & Kasari, C. (2024). Developmental Play Skills as Outcomes of Early Intervention. Journal of autism and developmental disorders, 54(12), 4369–4375. https://doi.org/10.1007/s10803-023-06147-8
Garaigordobil, M., Berrueco, L., & Celume, M. P. (2022). Developing Children’s Creativity and Social-Emotional Competencies through Play: Summary of Twenty Years of Findings of the Evidence-Based Interventions “Game Program”. Journal of Intelligence, 10(4), 77. https://doi.org/10.3390/jintelligence10040077