Iako je ulazak u roditeljstvo sam po sebi izazovan, uz prijevremeno rođenje postaje za nekoliko grama i teži.
Roditelji „palčića“ od prvog dana uče da ljubav, strpljenje i hrabrost dolaze u neočekivano malim razmjerima. No s njima dolazi i niz novih pitanja: kako organizirati skrb i kako uopće izgleda život s bebom koja je, do jučer, disala uz pomoć stroja?
Kad se vrata bolnice zatvore, počinje najzahtjevnije razdoblje – ono u kojem obitelj preuzima ulogu glavnog tima za skrb, a dom postaje mali rehabilitacijski centar, sigurno utočište i škola roditeljstva u isto vrijeme.
Iako se neki „palčići“ nakon izlaska iz bolnice nastave razvijati urednim tokom, prvi mjeseci gotovo uvijek prolaze pod posebnim povećalom – uz češće kontrole i oprez. Ne mora svaka obitelj imati više izazova od onih koji prate terminsko dojenče, ali u velikom broju slučajeva razdoblje nakon otpusta donosi dodatne brige i prilagodbe.
Između radosti i nesigurnosti
Dolazak kući donosi olakšanje, ali i novu dozu straha. Bez stalne prisutnosti liječnika i medicinskih sestara, roditelji se odjednom osjećaju prepušteni sami sebi. Često ne znaju što je „normalno“, a što zahtijeva poziv pedijatru. Mnogi opisuju osjećaj kao da ponovo uče biti roditelj, samo ovaj put pod povećalom.
Roditelji uče o specifičnostima hranjenja (dohrana, bočice s posebnim nastavcima, fortifikacija mlijeka), praćenju disanja i saturacije, kao i o opasnostima infekcija koje za “palčiće” mogu biti ozbiljnije nego za djecu rođenu u terminu.
Hranjenje traje dulje, dijete se brže umara, a svaka promjena u disanju ili boji kože budi sumnju. Roditelji uče o praćenju temperature, redovitom vaganju, sterilizaciji bočica, ali i o tome kako prepoznati umor, glad ili stres kod djeteta koje još ne može jasno iskazati sve potrebe. Za mnoge to znači život „u pripravnosti“, uz stalnu želju da ne propuste ništa važno.
Kućno okruženje koje mora postati sigurno utočište
Briga o „palčiću“ često zahtijeva i prilagodbu prostora. Dijete koje je dulje boravilo u inkubatoru osjetljivije je na svjetlo, buku i promjene temperature. Zato roditelji nastoje stvoriti mirno i toplo okruženje – prostor bez naglih zvukova, s prigušenim svjetlom i pažljivo reguliranom temperaturom.
Higijena postaje prioritet: češće pranje ruku, ograničeni posjeti, izbjegavanje većih okupljanja. Iako su te mjere često nužne, one mogu dodatno pojačati osjećaj izolacije. Zato je važno podsjetiti – “sterilno” okruženje ne znači i emocionalno hladno. Djetetu su, uz sigurnost, jednako potrebni dodir, glas i blizina roditelja.
Između njege i svakodnevnog života
Roditelji “palčića” često se suočavaju s izazovom kako uskladiti skrb s ostatkom obveza – radnim, obiteljskim i financijskim.
Česta putovanja na kontrole, terapije i specijalističke preglede znaju biti iscrpljujuća, osobito kada jedan roditelj mora ostati kod kuće s djetetom, a drugi se vraća na posao.
Majke koje su proživjele stresan porod i dug boravak u bolnici ponekad trebaju duži oporavak i psihološku podršku, no to nije uvijek prepoznato.
Očevi, s druge strane, često pokušavaju održati ravnotežu između posla i obitelji, što nije lako u situacijama kada dijete zahtijeva dodatnu njegu i pažnju.
Roditelji uče nositi odgovornost za zdravlje svog djeteta, dok istovremeno pokušavaju zadržati osjećaj normalnosti. Planiranje svakog dana, raspored hranjenja, lijekova, terapija – sve to postaje rutina koja traži mnogo energije, ali i prilagodbe cijele obitelji.
Uloga stručnjaka u svakodnevnom životu obitelji
Roditelji “palčića” rijetko ostaju bez kontakta sa zdravstvenim sustavom. Redovite kontrole, programi rane intervencije i praćenje razvoja traju mjesecima, ponekad i godinama.
Na ovom putu liječnici i terapeuti postaju važni partneri. Upravo zato, roditelji trebaju dobro vodstvo, konkretne upute, razumljiva objašnjenja nalaza i smjernice za ponašanje kod kuće.
Suradnja s patronažnim sestrama i savjetovalištima je iznimno važna. Patronažna služba, kada je dostupna, može pružiti dragocjenu podršku – pomoći roditeljima da se osjećaju sigurnije, uoče promjene na vrijeme i prepoznaju kada je nešto zabrinjavajuće, a kada nije.
Nažalost, pristup takvoj podršci nije uvijek jednak. U nekim sredinama patronažne posjete su rijetke, terapeuta također nema u blizini, a edukativni materijali su oskudni. To stvara razliku između obitelji koje dobivaju pravovremene informacije i onih koje se snalaze same.
Šira mreža podrške
Skrb za “palčića” nije samo odgovornost roditelja. Šira obitelj, prijatelji, pa i radno okruženje trebaju razumjeti da je svakodnevica roditelja prijevremeno rođenog djeteta drukčija.
Često se radi o mjesecima pojačane opreznosti, smanjenih socijalnih kontakata i nepredvidivih promjena rasporeda.
Okolina može pomoći jednostavnim stvarima – razumijevanjem, praktičnom pomoći, bez nepotrebnog pritiska i uspoređivanja s drugima. Empatična okolina smanjuje stres i daje roditeljima osjećaj sigurnosti da nisu sami.
Put prema samostalnosti
Kako dijete jača, roditelji polako uče prepustiti dio kontrole. Prvi boravci vani, prvi susreti s drugom djecom i slične situacije postaju mali, ali važni koraci prema normalizaciji života.
Roditelji prolaze proces prilagodbe jednako kao i dijete: od stalnog straha do povjerenja u vlastite sposobnosti i otpornost svog djeteta.
Iako put nije jednostavan, s vremenom skrb postaje manje tehnička, a više intuitivna.
Roditelji otkrivaju da iza svake tablice, termina i preporuke stoji jedno jednostavno pravilo – pratiti svoje dijete, njegovo ponašanje i ritam, jer svaki „palčić“ ima svoj put, koji ne treba uspoređivati s drugima.
Ovaj članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
Autor:
Bruna Bašić, mag.rehab.educ. et mag.cin., doktorandica neuroznanosti
Izvori:
Chervenak, F. A., McCullough, L. B., & Brent, R. L. (2010). The perils of the imperfect expectation of the perfect baby. American Journal of Obstetrics and Gynecology, 203(2), 101–105. https://doi.org/10.1016/j.ajog.2010.01.058
Stanojević, M. (2018). Škola roditeljstva, priprema nedonoščeta za otpust iz rodilišta. Paediatria Croatica, 62(Suppl. 1), 80–85.