Tijekom posljednjih desetljeća sve veće stope preživljavanja nedonoščadi i visokorizične dojenčadi postaju razlogom za rastuću zabrinutost u vezi s njihovim neurorazvojnim ishodom. Stoga rana detekcija različitih oblika odstupanja postaje jedan od najvećih izazova u razvojnoj neurologiji.
Brojna istraživanja pokazala su da intervencije u ranom djetinjstvu, kada je plastičnost mozga najviša, donose značajno bolje ishode nego one započete kasnije.
Iako su standardizirani programi praćenja razvoja ključni za ranu detekciju, izbor pravih dijagnostičkih instrumenata i dalje je predmet rasprave. Razlog tome je složenost procjene neuromotoričke funkcije u dojenačkoj dobi te čitav niz dostupnih instrumenata.
Hadders-Algra (2010) ističe tri osnovna cilja neuromotoričke procjene: diskriminacija, predikcija i evaluacija. Svaki od ovih ciljeva ima specifičnu funkciju u razumijevanju i podršci ranom razvoju djeteta.
Diskriminacija: prepoznavanje odstupanja
Prvi cilj procjene je diskriminacija, odnosno razlikovanje djece tipičnog razvoja od onih koja pokazuju određena odstupanja. Ovaj proces omogućuje prepoznavanje ranih znakova neurorazvojnog rizika, ali i razlikovanje prirodnih varijacija koje nisu klinički značajne.
Diskriminacija pomaže pri identifikaciji one djece koja bi imala najviše koristi od sustavnog praćenja i ciljanog uključivanja u intervencijske programe.
Pravovremena podrška posebno je važna zbog izrazite neuroplastičnosti u ranom razvojnom razdoblju. Tijekom ovog razdoblja, iskustva snažno utječu na procese sinaptogeneze, mijelinizacije i eliminacije sinapsi, a osjetljivi periodi omogućuju da podražaji iz okoline imaju maksimalan učinak.
Predikcija: otkrivanje putanje razvoja
Osim utvrđivanja trenutačnog stanja, rana neuromotorička procjena služi i za predikciju budućeg, neurorazvojnog ishoda. Moderni instrumenti omogućuju procjenu vjerojatnosti razvoja određenih sposobnosti ili pak rizika za neurorazvojne poremećaje.
Važno je naglasiti da predikcija nije konačna dijagnoza. Razvoj središnjeg živčanog sustava je složen proces, a individualne razlike čine potpuno precizno predviđanje gotovo nemogućim. Predikcija je alat za anticipaciju i pravovremenu podršku, koji osigurava daljnje praćenje i ciljane intervencije prije nego se potencijalni izazovi učvrste.
Evaluacija: mjerenje napretka kroz vrijeme
Treći cilj procjene je evaluacija, odnosno praćenje promjena funkcija tijekom vremena. Evaluacija omogućuje kvantificiranje učinka terapijskih mjera, prilagodbu pristupa i optimizaciju poticajnog okruženja, čime se osigurava da dijete razvija svoje sposobnosti optimalnim tempom.
Zašto je prilagođena procjena ključna?
Točnost i relevantnost procjene ovisi o dobnoj primjerenosti i usklađenosti s fazama razvoja središnjeg živčanog sustava. Neadekvatni alati ili nedostatne opservacijske vještine mogu dovesti do pogrešnih interpretacija i propuštanja ključnih znakova.
Pravilno dizajnirani i primijenjeni instrumenti omogućuju:
ranu identifikaciju neurorazvojnog rizika,
pouzdanu predikciju razvoja,
kontinuirano praćenje napretka i učinkovitosti intervencija, uz iskorištavanje osjetljivih perioda i potporu neuroplastičnosti.
Autor:
Bruna Bašić, univ.mag.rehab.educ. et mag.cin., doktorandica neuroznanosti
Literatura
Adolph, K. E., & Franchak, J. M. (2017). The development of motor behavior. Wiley interdisciplinary reviews. Cognitive science, 8(1-2), 10.1002/wcs.1430. https://doi.org/10.1002/wcs.1430
Hadders-Algra M. (2010). Variation and variability: key words in human motor development. Physical therapy, 90(12), 1823–1837. https://doi.org/10.2522/ptj.20100006
Hadders-Algra M. (2018). Early human motor development: From variation to the ability to vary and adapt. Neuroscience and biobehavioral reviews, 90, 411–427. https://doi.org/10.1016/j.neubiorev.2018.05.009
Heineman, K. R., Schendelaar, P., Van den Heuvel, E. R., & Hadders-Algra, M. (2018). Motor development in infancy is related to cognitive function at 4 years of age. Developmental medicine and child neurology, 60(11), 1149–1155. https://doi.org/10.1111/dmcn.13761