Obitelj – korijen djetetova svijeta

Svako dijete dolazi na svijet kao biće spremno za odnos. No da bi taj odnos zaživio, potrebna je okolina koja ga prepoznaje, osluškuje i vodi. Ta okolina je – obitelj.

Na Međunarodni dan obitelji prisjećamo se nečega što često uzimamo zdravo za gotovo: odnos između djeteta i roditelja nije samo emocionalna veza – to je prostor razvoja. Čak se i struktura i funkcija djetetova mozga oblikuju kroz odnos, kroz ono što dijete svakodnevno doživljava: pogled, dodir, glas, prisutnost.

Znanost danas potvrđuje ono što je intuicija oduvijek znala: topla, predvidiva i emocionalno dostupna obiteljska okolina ima snažan utjecaj na sve razvojne domene. Od neurobiologije, emocionalne regulacije, privrženosti, do kasnijih socijalnih i kognitivnih vještina – na sve to, i još mnogo više, utječe pozitivno obiteljsko okruženje.

Male stvari čine temelj
Zajedničko vrijeme, kontakt očima, usklađen govor, prepoznavanje djetetovih potreba i pravovremen odgovor – sve su to tzv. serve and return interakcije koje doslovno grade mozak. Aktiviraju djetetov parasimpatički živčani sustav, potiču lučenje oksitocina, smanjuju razinu stresa i omogućuju djetetu da razvije osjećaj sigurnosti i otpornosti.

To nisu posebne metode. To su svakodnevni trenuci koji, ako su obojeni prisutnošću i povezanošću, no imaju razvojnu snagu veći od bilo koje terapije.

Obitelj kao razvojni sustav

Prema Bronfenbrennerovoj teoriji, dijete se razvija unutar složenog sustava odnosa – ali primarna obitelj ostaje najutjecajniji mikrosustav, posebno u prvim godinama. Obitelj dakle nije isključivo kontekst, već aktivni razvojni sustav. U njoj dijete ne uči samo govoriti, hodati ili jesti, već i osjećati, povezivati se, samoregulirati.

Forma obitelji može biti različita – jednoroditeljska, proširena, posvojiteljska, udomiteljska – ali ono što je čini obitelji jest upravo kontinuitet odnosa koji pružaju sigurnost, pripadnost i emocionalnu dostupnost.

Kutak za stručnjake
U radu s djecom, važno je ne zaboraviti – rani razvoj ne počinje u sustavu, već u obitelji. Rana intervencija bez uključene obitelji ostaje ograničenog dosega. Suprotno tome, podrška koja osnažuje obitelj – emocionalno, edukativno, stručno i društveno – donosi najtrajnije ishode.

Suvremeni modeli rane intervencije jasno pokazuju: najveći razvojni učinci postižu se kada su roditelji aktivno uključeni, a intervencija se provodi u prirodnim svakodnevnim situacijama.

Obitelj nije promatrač, već ključan partner. Kroz osjetljive, usklađene i ponavljane interakcije – poput igre, hranjenja, nošenja – roditelji izravno potiču razvoj djetetovih neuralnih mreža, regulaciju emocija i komunikaciju. Family-centered pristupi, koji osnažuju roditelje i prilagođeni su obiteljskim rutinama, dokazano unapređuju razvojne ishode kod djece u riziku i smanjuju roditeljski stres.

Rana intervencija, da bi bila učinkovita, mora početi ondje gdje razvoj zaista i počinje – u obitelji.

Zaključak
Nema metode, terapije ni sustava koji može nadomjestiti ono što dijete dobije kroz prisutnost i podršku obitelji. Ako želimo emocionalno snažnu i razvojno otpornu djecu, prvi korak je jasan: podržimo obitelj – kao živi prostor učenja, povezanosti i rasta.

Obitelj nije uvijek savršena. Ali kada je prisutna, osjetljiva i podržavajuća – ona je najbolji mogući početak.

Autor:

Bruna Bašić, mag.rehab.educ. et mag.cin.

Izvori:

Bronfenbrenner, U., & Ceci, S. J. (1994). Nature-nurture reconceptualized in developmental perspective: a bioecological model. Psychological review, 101(4), 568–586. https://doi.org/10.1037/0033-295x.101.4.568
Chen, Y., Cabrera, N. J., & Reich, S. M. (2023). Mother-child and father-child “serve and return” interactions at 9 months: Associations with children’s language skills at 18 and 24 months. Infant behavior & development, 73, 101894. https://doi.org/10.1016/j.infbeh.2023.101894
McCarthy, E., & Guerin, S. (2022). Family-centred care in early intervention: A systematic review of the processes and outcomes of family-centred care and impacting factors. Child: care, health and development, 48(1), 1–32. https://doi.org/10.1111/cch.12901
Watling, R., Benevides, T., & Robertson, S. M. (2023). Family-Centered Interventions for Children on the Autism Spectrum (2013-2021). The American journal of occupational therapy : official publication of the American Occupational Therapy Association, 77(Suppl 1), 7710393210. https://doi.org/10.5014/ajot.2023.77S10021

Obitelj – korijen djetetova svijeta

Svako dijete dolazi na svijet kao biće spremno za odnos. No da bi taj odnos zaživio, potrebna je okolina koja ga prepoznaje, osluškuje i vodi. Ta okolina je – obitelj.

To nisu posebne metode. To su svakodnevni trenuci koji, ako su obojeni prisutnošću i povezanošću, no imaju razvojnu snagu veći od bilo koje terapije.

Obitelj kao razvojni sustav

Forma obitelji može biti različita – jednoroditeljska, proširena, posvojiteljska, udomiteljska – ali ono što je čini obitelji jest upravo kontinuitet odnosa koji pružaju sigurnost, pripadnost i emocionalnu dostupnost.

Suvremeni modeli rane intervencije jasno pokazuju: najveći razvojni učinci postižu se kada su roditelji aktivno uključeni, a intervencija se provodi u prirodnim svakodnevnim situacijama.

Rana intervencija, da bi bila učinkovita, mora početi ondje gdje razvoj zaista i počinje – u obitelji.

Zaključak
Nema metode, terapije ni sustava koji može nadomjestiti ono što dijete dobije kroz prisutnost i podršku obitelji. Ako želimo emocionalno snažnu i razvojno otpornu djecu, prvi korak je jasan: podržimo obitelj – kao živi prostor učenja, povezanosti i rasta.

Obitelj nije uvijek savršena. Ali kada je prisutna, osjetljiva i podržavajuća – ona je najbolji mogući početak.

Autor:

Bruna Bašić, mag.rehab.educ. et mag.cin.

Izvori:

Bronfenbrenner, U., & Ceci, S. J. (1994). Nature-nurture reconceptualized in developmental perspective: a bioecological model. Psychological review, 101(4), 568–586. https://doi.org/10.1037/0033-295x.101.4.568

Chen, Y., Cabrera, N. J., & Reich, S. M. (2023). Mother-child and father-child “serve and return” interactions at 9 months: Associations with children’s language skills at 18 and 24 months. Infant behavior & development, 73, 101894. https://doi.org/10.1016/j.infbeh.2023.101894

McCarthy, E., & Guerin, S. (2022). Family-centred care in early intervention: A systematic review of the processes and outcomes of family-centred care and impacting factors. Child: care, health and development, 48(1), 1–32. https://doi.org/10.1111/cch.12901

Obitelj – korijen djetetova svijeta

Svako dijete dolazi na svijet kao biće spremno za odnos. No da bi taj odnos zaživio, potrebna je okolina koja ga prepoznaje, osluškuje i vodi. Ta okolina je – obitelj.

To nisu posebne metode. To su svakodnevni trenuci koji, ako su obojeni prisutnošću i povezanošću, no imaju razvojnu snagu veći od bilo koje terapije.

Obitelj kao razvojni sustav

Forma obitelji može biti različita – jednoroditeljska, proširena, posvojiteljska, udomiteljska – ali ono što je čini obitelji jest upravo kontinuitet odnosa koji pružaju sigurnost, pripadnost i emocionalnu dostupnost.

Suvremeni modeli rane intervencije jasno pokazuju: najveći razvojni učinci postižu se kada su roditelji aktivno uključeni, a intervencija se provodi u prirodnim svakodnevnim situacijama.

Rana intervencija, da bi bila učinkovita, mora početi ondje gdje razvoj zaista i počinje – u obitelji.

Zaključak Nema metode, terapije ni sustava koji može nadomjestiti ono što dijete dobije kroz prisutnost i podršku obitelji. Ako želimo emocionalno snažnu i razvojno otpornu djecu, prvi korak je jasan: podržimo obitelj – kao živi prostor učenja, povezanosti i rasta.

Obitelj nije uvijek savršena. Ali kada je prisutna, osjetljiva i podržavajuća – ona je najbolji mogući početak.

Autor:

Bruna Bašić, mag.rehab.educ. et mag.cin.

Izvori:

Bronfenbrenner, U., & Ceci, S. J. (1994). Nature-nurture reconceptualized in developmental perspective: a bioecological model. Psychological review, 101(4), 568–586. https://doi.org/10.1037/0033-295x.101.4.568

Chen, Y., Cabrera, N. J., & Reich, S. M. (2023). Mother-child and father-child “serve and return” interactions at 9 months: Associations with children’s language skills at 18 and 24 months. Infant behavior & development, 73, 101894. https://doi.org/10.1016/j.infbeh.2023.101894

McCarthy, E., & Guerin, S. (2022). Family-centred care in early intervention: A systematic review of the processes and outcomes of family-centred care and impacting factors. Child: care, health and development, 48(1), 1–32. https://doi.org/10.1111/cch.12901

Zaključak
Nema metode, terapije ni sustava koji može nadomjestiti ono što dijete dobije kroz prisutnost i podršku obitelji. Ako želimo emocionalno snažnu i razvojno otpornu djecu, prvi korak je jasan: podržimo obitelj – kao živi prostor učenja, povezanosti i rasta.