Razvoj djeteta danas je u fokusu znanosti više nego ikada prije. Napredak u istraživanjima ranog razvoja značajno je promijenio pristup odgoju, potičući roditelje na primjenu tehnika za ubrzanje ili unaprjeđenje djetetovog razvoja. Takav pristup stvara pritisak na roditelje da uvijek moraju raditi nešto “korisno” za razvoj svog djeteta, a mnoštvo edukativnih igračaka, aplikacija i programa dodatno pojačava dojam da je svaka minuta provedena s djetetom nužno i prilika za unaprjeđenje razvoja.
I dok su različiti edukativni alati korisni, često se zanemaruje ključan faktor – svakodnevni, prirodni odnos roditelja i djeteta. Upravo su ti trenuci jednostavne, intuitivne interakcije presudni za optimalan razvoj djeteta.
Roditelji imaju mogućnost dubokog utjecaja na djetetov razvoj već od najranijih dana. Istraživanja pokazuju da interakcije s roditeljima mijenjaju strukturu i funkcionalnost djetetovog mozga, posebno dijelove povezane s emocijama i socijalnim ponašanjem. Prirodne interakcije ne samo da potiču kognitivni razvoj, već oblikuju emocionalnu inteligenciju djeteta. Djeca koja su iskusila sigurne i stabilne odnose s roditeljima obično su emocionalno stabilnija, socijalno angažiranija i samopouzdanija.
Intuitivno didaktičko ponašanje omogućuje roditeljima da se prilagode djetetovim potrebama, odgovarajući na njih ponašajno i emotivno. Taj proces, poznat kao neuralna sinhronizacija, usklađuje moždane impulse roditelja i djeteta. Na taj način dijete uči da su roditelji sigurna baza koja zadovoljava njegove potrebe, što vodi do razvoja sigurne privrženosti. Takva privrženost kasnije u životu omogućuje osobi da se uspješno nosi sa socioemocionalnim izazovima.
Ipak, dojenčad i djeca s atipičnim obrascima ponašanja zahtijevaju drugačiji pristup u interakciji s roditeljima i bliskim osobama. Često, dijete šalje signale koji su teško prepoznatljivi ili ih je teško protumačiti jer se razlikuju od očekivanih obrazaca. Zbog toga se roditelji mogu osjećati izgubljeno, kao da ne uspijevaju razumjeti što njihovo dijete treba. Ovaj osjećaj zbunjenosti može voditi do nesigurnosti u vlastite roditeljske vještine, što dodatno povećava stres i anksioznost. U takvim situacijama, roditelj može steći dojam da njihov trud ne donosi rezultate, što smanjuje samopouzdanje i otežava izgradnju kvalitetnog odnosa s djetetom.
Terapeut igra ključnu ulogu u osvještavanju roditelja o snazi svakodnevnih interakcija koje čine temelj zdravog razvoja djeteta. Umjesto fokusiranja na razne vanjske stimulacije, terapeut pomaže roditeljima da shvate kako su najvrjedniji trenuci oni najjednostavniji – poput razgovora tijekom igre ili hranjenja. U tom procesu, terapeut postaje svojevrsni “prevoditelj” djetetovih potreba – on pomaže razumjeti suptilne znakove i nudi podršku u prilagodbi interakcija. Time roditelji jačaju svoju sigurnost, smanjuju stres i postaju pouzdana baza za djetetov siguran razvoj.
Zaključno, ono što djeca zaista trebaju nisu skupe igračke ili programi, već prisutnost i emocionalna dostupnost roditelja. Terapeut pomaže roditeljima prepoznati upravo te svakodnevne, naizgled obične trenutke kao najvažnije. Roditelji ne trebaju biti savršeni; ono što je najvažnije je da budu tu – spremni pružiti ljubav, razumijevanje i povezanost. Terapeut je tu da ih podrži u tom procesu, pomažući im da prepoznaju moć tih jednostavnih, svakodnevnih trenutaka koji za dijete čine najveću razliku.
Autori su:
Iva Barić, mag.physioth.
Bruna Bašić, mag.rehab.educ. et mag.cin.
Literatura:
-
Morgan, J. K., Santosa, H., Conner, K. K., Fridley, R. M., Forbes, E. E., Iyengar, S., Joseph, H. M., & Huppert, T. J. (2023). Mother-child neural synchronization is time linked to mother-child positive affective state matching. Social cognitive and affective neuroscience, 18(1), nsad001. https://doi.org/10.1093/scan/nsad001
-
Sukkar, H., Dunst, C. J., & Kirkby, J. (Eds.). (2017). Early childhood intervention: Working with families of young children with special needs. Routledge/Taylor & Francis Group.
-
Takeuchi, H., Taki, Y., Hashizume, H., Asano, K., Asano, M., Sassa, Y., Yokota, S., Kotozaki, Y., Nouchi, R., & Kawashima, R. (2015). The impact of parent-child interaction on brain structures: cross-sectional and longitudinal analyses. The Journal of neuroscience : the official journal of the Society for Neuroscience, 35(5), 2233–2245. https://doi.org/10.1523/JNEUROSCI.0598-14.2015