Skip to main content
Odnos između roditelja i stručnjaka jedan je od značajnih čimbenika u uspješnom rastu i razvoju djeteta, osobito kada govorimo o djetetu s poteškoćama u razvoju. Ovaj odnos nije samo suradnja, već partnerstvo u kojem obje strane (roditelji i stručnjaci) igraju vitalnu ulogu u podršci djetetovom napretku. Stručnjaci donose specifična znanja i vještine, dok roditelji pružaju ljubav, razumijevanje, svakodnevnu podršku te u konačnici najbolje poznaju svoje dijete.
Iako obje strane dijele isti cilj — najbolje za dijete — u današnjem društvu sve češće svjedočimo nesuglasicama i izazovima u suradnji. Mnogi stručnjaci, u razgovorima s kolegama, naglašavaju kako je rad s djecom izuzetno zadovoljavajuć, ali odnos s roditeljima ponekad donosi izazove. S druge strane, roditelji nerijetko iznose nezadovoljstvo zbog pristupa i odnosa s određenim stručnjacima. 
No, vrijedi istaknuti da su moderna istraživanja na području ranog razvoja sve jasnija u isticanju važnosti pristupa usmjerenog obitelji.  Kroz prizmu tih spoznaja, postaje jasno da je partnerstvo između roditelja i stručnjaka neizostavan element u pružanju rane razvojne podrške. Stručnjaci svakako posjeduju stručna znanja i vještine potrebne za rad s djetetom, no napredak djeteta nije moguć bez aktivnog angažmana i podrške cijele obitelji. 
Ovaj odnos, premda neophodan, često je dinamičan i kompleksan, zahtijeva stalnu prilagodbu te izgradnju međusobnog povjerenja. Izgradnja kvalitetnog odnosa nije jednostavna i zahtijeva mnogo više od teorijskog znanja. Potrebno je razumijevanje emocionalnih procesa kroz koje roditelji prolaze, a važno je svjesno pristupiti i djetetovim potrebama i uskladiti ih s potrebama obitelji. Bez takvog pristupa, odnos temeljen na povjerenju i zajedničkim ciljevima neće biti održiv. 

Tri “kamena temeljca” za izgradnju partnerstva

Komunikacija
Komunikacija, kao alfa i omega svakog odnosa, neopisivo je važna i na relaciji roditelj – stručnjak. Od prvog susreta, jasna i pozitivna komunikacija ključ je za uspješnu suradnju. Uvijek je dobro jednostavnim jezikom objasniti tko smo, čime se bavimo i na koji način možemo pomoći njihovom djetetu, s obzirom da su roditelji često preplavljeni “morem informacija”. Također, na početku svake terapije korisno je definirati pravila i upute koje su nam važne za kvalitetan rad. Komunikacija treba biti ravnopravna, a stručnjak i roditelj jednako vrijedni sugovornici sa zajedničkim ciljem. Kao što već svi znaju, isticanje djetetovih jakih strana (koliko god se one ponekad činile male), značajne su i za stručnjake i za obitelj. Prepoznavanje djetetovih interesa, obiteljskih navika i prioriteta, uvelike će olakšati terapijski rad, ali i osnažiti odnos. Ono što će zasigurno biti dodatan plus su iskrenost, aktivno slušanje i empatičko reflektiranje. Osnaživanje roditeljskih vještina, pozitivno jačanje, isticanje napretka i roditeljskog truda također može motivirati i stvarati poticajno okruženje. Naravno, ponekad će biti potrebno podijeliti i negativne informacije, koje valja prenositi pažljivo, uz poštovanje i razumijevanje svih mogućih emocija kod roditelja.
Povjerenje 
Povjerenje je alat za izgradnju svih važnih odnosa u našim životima. Ne može se stvoriti preko noći, već ide korak po korak, dan po dan… i u tome je ljepota. Dajte si vremena da upoznate dijete i njegovu obitelj. Možete započeti vrlo jednostavno – malim stvarima koje pokazuju iskrenu brigu. Primjerice, zapisivanje datuma rođenja, datuma važnih pregleda ili pamćenje posebnih interesa ili događaja u njihovim životima mogu biti vrlo korisni. Osim što obitelji dajete do znanja da zaista brinete za njihovu situaciju, na taj način jačate povjerenje i stvarate temelje za odnos. Također, podsjetite se da su i ti roditelji ljudi – pitajte ih kako su, što ima novo kod njih i zaista aktivno slušajte što vam imaju za reći. Nerijetko će upravo takvi opušteni razgovori dati dublji uvid u brige obitelji, a pri tome ćete im možda i puno više pomoći od jednog terapijskog sata. Konačno, podsjetite se da vi vjerojatno i niste prvi stručnjak s kojim ta obitelj surađuje i da je i njima potreban određen vremenski period da upoznaju vas, vaš rad i u potpunosti vam vjeruju.
Spremnost
Na kraju, ali ništa manje važna, spremnost roditelja na suradnju je ključ za uspjeh u ranoj razvojnoj podršci. Prvi korak je proces prihvaćanja djetetovih poteškoća, što često traje dugo i predstavlja velik izazov. Ipak, roditelji mogu učiti i surađivati samo ako su za to spremni. Iako terapijski rad, poput onog od 45 minuta tjedno, jest koristan, stvarni benefiti dolaze kroz svakodnevnu primjenu strategija u prirodnim situacijama. Jedan od važnih čimbenika koji utječe na roditeljsku spremnost je zajedničko postavljanje ciljeva. Kada roditelji razumiju važnost aktivnosti koje se provode kod kuće i njihovu korist za dijete, šanse za uspješnu suradnju značajno se povećavaju. Osim toga, fokusiranjem na ono što je za obitelj zaista važno i korisno čini ciljeve smislenijima i motivira za aktivno sudjelovanje.
Izgradnja kvalitetnog odnosa temeljenog na komunikaciji, povjerenju i spremnosti za suradnju osnova je uspješnog terapijskog procesa. Razumijevanje i poštivanje svakog od ovih elemenata omogućuje stvaranje partnerskog odnosa u kojem roditelji aktivno sudjeluju i doprinose razvoju djeteta. Ipak, na kvalitetu odnosa s roditeljima utječu i mnogi drugi faktori, poput roditeljskih uvjerenja, socioekonomskog statusa, te prethodnih iskustava sa stručnjacima. Ako uočite da suradnja s roditeljima ne napreduje, korisno je analizirati ove čimbenike i razmisliti o mogućim promjenama u pristupu. 

Autori su:

Iva Barić, mag.physioth.
Bruna Bašić, mag.rehab.educ. et mag.cin.
Literatura:
  1. Anderson, J., & Hinojosa, J. (1984). Parents and therapists in a professional partnership. The American journal of occupational therapy : official publication of the American Occupational Therapy Association, 38(7), 452–461. https://doi.org/10.5014/ajot.38.7.452 
  2. Crom, A., Paap, D., Wijma, A., Dijkstra, P. U., & Pool, G. (2020). Between the Lines: A Qualitative Phenomenological Analysis of the Therapeutic Alliance in Pediatric Physical Therapy. Physical & occupational therapy in pediatrics, 40(1), 1–14. https://doi.org/10.1080/01942638.2019.1610138