U podlozi učenja nalazi se jedan od temeljnih neurokognitivnih mehanizama — samoregulacija.
Samoregulacija je neurokognitivni proces kojim dijete upravlja svojim emocijama, pažnjom i ponašanjem kako bi moglo sudjelovati u učenju. Bez nje, svi ostali procesi postaju nestabilni.
Učenje se ne događa izolirano — ono nastaje kroz međudjelovanje iskustva, emocija, samoregulacije, motivacije, pažnje i kognicije.
Dijete ne može učiti ako nije regulirano
Dijete koje je preopterećeno ili emocionalno uznemireno:
ne može zadržati pažnju
brzo gubi motivaciju
teško obrađuje informacije
Zato problem često nije u tome što dijete „ne zna“ ili „ne može“, nego u tome što njegov središnji živčani sustav nije u stanju u kojem može učiti, odnosno primati i obrađivati informacije.
Samoregulacija se razvija kroz odnose
Djeca se ne rađaju s razvijenom samoregulacijom. Ona se gradi kroz iskustvo.
U ranoj dobi odrasli su ključni kao koregulatori — pomažu djetetu da se smiri, razumije emocije i vrati u ravnotežu . Kroz takva iskustva dijete postupno razvija vlastitu sposobnost regulacije.
Ako dijete u zahtjevnim situacijama dobije podršku, te situacije s vremenom prestaju biti stresne i postaju prilike za učenje.
Regulacija je povezana s pažnjom i motivacijom
Kada je dijete regulirano:
lakše usmjerava i održava pažnju
može ustrajati u aktivnosti
bolje podnosi frustraciju
Razvoj ide od spontane pažnje prema sposobnosti da dijete ostane u aktivnosti i kada ona nije odmah zanimljiva — što je važan korak prema učenju u školskoj dobi.
Bez regulacije se motivacija ne može odraditi svoju ulogu u zadržavanju pažnje na određenoj aktivosti.
Mozak i razvoj samoregulacije
Kako mozak sazrijeva, posebno dijelovi odgovorni za više kognitivne funkcije, dijete postaje sposobnije regulirati se u zahtjevnijim situacijama, no za to su mu potrebna isksutva postupnog izlaganja u sigurnoj okolinu uz podršku odrasle osobe.
Učenje počinje prije zadatka
Zato je u radu s djecom važno postaviti pravo pitanje:
Je li dijete spremno učiti — ili mu prvo treba pomoći da se regulira?
Jer bez regulacije pažnja ne traje, motivacija ne opstaje, a učenje se nema na temelju čega graditi.
Dakle, (samo)egulacija nije dodatak učenju — ona je njegov temelj.
Literatura:
Hausfather, Samuel J. “Vygotsky and Schooling: Creating a Social Context for Learning.” Action in Teacher Education, vol. 18, no. 2, July 1996, pp. 1–10.
Lerner, Richard Martin, et al. Positive Youth Development. Academic Press, 2011.