Koža, najveći organ ljudskog tijela, igra važnu ulogu u našem svakodnevnom iskustvu i interakcijama s okolinom. Ona nije samo barijera koja nas štiti od vanjskog svijeta, već i složeni senzorni sustav koji omogućuje osjet dodira – jedno od naših najvažnijih osjetila. Kroz milijune receptora smještenih u koži, osjet dodira nam omogućuje da osjetimo teksturu, temperaturu, pritisak i bol, ali i da doživimo emocionalnu povezanost kroz nježan kontakt.
Dodir, kao najraniji oblik komunikacije, postaje ključna poveznica između novorođenčeta i roditelja. Istraživanja pokazuju da je osjećaj vlastitog tijela, kao i percepcija tijela drugih osoba, duboko povezan s društvenim i emocionalnim interakcijama. Čak i prije nego što se razviju ostala osjetila, poput vida i sluha, koža djeluje kao alat za prepoznavanje prisutnosti i brige drugih ljudi. Dakle, dodir nije samo fizički čin; on je temelj za formiranje osjećaja povezanosti i sigurnosti.
Što to znači za kliničare?
Dojenčad koja izbjegava dodir ili pokazuje preosjetljivost na taktilne podražaje zahtijeva ciljanu podršku za razvoj adekvatnih adaptivnih odgovora. Važno je primijeniti sljedeće strategije:
Procjena taktilne osjetljivosti: Ispitati stupanj osjetljivosti djeteta te utvrditi uzorke ponašanja povezane s taktilnim podražajima.
Postupno izlaganje podražajima: Osmisliti individualizirane strategije habituacije kroz nježne, kontrolirane tjelesne interakcije kako bi se postupno smanjila preosjetljivost.
Edukacija roditelja: Podučiti roditelje tehnikama postupnog izlaganja dodiru, kao i ohrabrivanja pozitivnih odgovora na fizičku interakciju.
Individualizirani pristup: Prilagoditi terapijske metode potrebama svakog djeteta, uključujući taktilne igre, senzornu terapiju ili druge specifične intervencije.
Praćenje i podrška: Redovito evaluirati napredak i pružati kontinuiranu emocionalnu podršku roditeljima tijekom procesa prilagodbe.
Zašto je sve ovo važno?
Prepoznavanjem važnosti dodira i pružanjem odgovarajuće podrške, možemo pomoći djeci da razviju zdravu povezanost sa sobom i svojom okolinom. Premda je dodir univerzalni jezik povezanosti, za pojedinu djecu može predstavljati izazov. Kroz stručno vođenje i podršku roditeljima, moguće je prevladati prepreke i osigurati da svako dijete osjeti snagu i dobrobit koje dodir donosi u njihov život.
Autori su:
Iva Barić, mag.physioth.
Bruna Bašić, mag.rehab.educ. et mag.cin.
Literatura:
Lew-Williams, C., Ferguson, B., Abu-Zhaya, R., & Seidl, A. (2019). Social touch interacts with infants’ learning of auditory patterns. Developmental cognitive neuroscience, 35, 66–74. https://doi.org/10.1016/j.dcn.2017.09.006
Moore, E. R., Bergman, N., Anderson, G. C., & Medley, N. (2016). Early skin-to-skin contact for mothers and their healthy newborn infants. The Cochrane database of systematic reviews, 11(11), CD003519. https://doi.org/10.1002/14651858.CD003519.pub4
Weller, A., & Feldman, R. (2003). Emotion regulation and touch in infants: the role of cholecystokinin and opioids. Peptides, 24(5), 779–788. https://doi.org/10.1016/s0196-9781(03)00118-9