U području ranog razvoja, obitelji često surađuju s nizom stručnjaka iz različitih područja – od liječnika, edukacijskih rehabilitatora, logopeda, psihologa, fizioterapeuta i brojnih drugih. Ključni izazov leži u koordinaciji svih uključenih kako bi se osiguralo da obitelj dobije cjelovitu i učinkovitu podršku. Suradnja svih stručnjaka postaje imperativ za za djetetov napredak.
Transdisciplinarni pristup podrazumijeva suradnju stručnjaka iz različitih disciplina s jednim zajedničkim ciljem: pružiti najbolju moguću podršku djetetu i njegovoj obitelji. Takva suradnja zahtijeva visoku razinu stručnosti, znanja (širih od vlastitog područja) ali jednako važan faktor uspjeha leži u međuljudskim odnosima – međusobnom poštovanju, zajedničkim dogovorima te i kvalitetnoj komunikaciji bez hijerarhijske strukture.
Komunikacija – put ka suradnji
Komunikacija nije vještina koja dolazi sama od sebe – ona se razvija. Svaki član tima donosi svoje znanje, iskustva, uvjerenja i metode – što obogaćuje proces, ali može i otežati suradnju ako izostane prilagodba i otvorenost.
Komunicirati s kolegama drugih struka nije uvijek jednostavno. Svaka disciplina donosi vlastiti set uvjerenja, svoj “jezik” i metode. Ipak, kada su članovi tima koordinirani i dijele informacije, njihov zajednički rad omogućuje stvaranje cjelovite podrške koja odgovara individualnim potrebama obitelji.
Što izbjegavati?
- Komentiranje tuđeg rada pred roditeljima
Bez obzira na to slažemo li se s nečijim metodama, kritiziranje kolega pred roditeljima šteti povjerenju.
- Donošenje zaključaka bez konzultacija
U ranom razvoju, na temelju samo jednog aspekta djetetova razvoja može se donijeti pogrešna procjena. Suradnja s kolegama iz drugih područja i dijeljenje uvida osiguravaju preciznije i kvalitetnije odluke, a time i kreiranje cjelovite slike.
- Izolaciju svog rada
Stručnjaci koji rade odvojeno mogu nenamjerno kreirati kontradiktorne terapijske pristupe koji otežavaju napredak djeteta. Terapije moraju biti usklađene, a horizontalni pristup (gdje se glasovi svih stručnjaka uvažavaju) ključan je za stvaranje uspješnog tima.
- Zatvorenost za nove pristupe i ideje
Bez obzira na godine iskustva, uvijek postoji prostor za učenje. Kolege iz drugih struka mogu ponuditi vrijedne uvide i rješenja koja možda nismo uočili. Rani razvoj je dinamično područje – ono što je jučer bilo pravilo, danas može biti nadopunjeno novim istraživanjima. Stručnjaci koji se ne žele educirati ili razmjenjivati ideje s kolegama gube priliku za profesionalni rast i otežavaju napredak tima.
Zašto je transdisciplinarni pristup budućnost?
Svaka struka ima svoju ulogu, ali transdisciplinarni pristup pokazuje kako se te uloge mogu međusobno nadopunjavati za dobrobit djeteta. Suradnja unutar tima, uvažavanje različitih perspektiva i kontinuirana komunikacija stvaraju okruženje u kojem dijete i obitelj dobivaju najbolju moguću podršku.
Primjeri iz prakse, poput Centra za rani razvoj, pokazuju da je transdisciplinarna suradnja recept za uspjeh. Ovo je model rada koji nije samo koristan – on je nužan za stvaranje inkluzivnog, učinkovitog i obitelji prilagođenog sustava podrške.
Autori su:
Iva Barić, mag.physioth.
Bruna Bašić, mag.rehab.educ. et mag.cin.
Literatura:
- Guralnick M. J. (2011). Why Early Intervention Works: A Systems Perspective. Infants and young children, 24(1), 6–28. https://doi.org/10.1097/IYC.0b013e3182002cfe
- Validžić Požgaj, A. (2018). Rana intervencija usmjerena na obitelj : kako ju vide stručnjaci, a kako roditelji (Završni specijalistički). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:158:523601