Osim značajnog prenatalnog dijela, razvoj mozga odvija se i postnatalno te ostaje u kontinuiranom procesu preoblikovanja tijekom cijelog djetinjstva.
Neuron kao osnovna funkcionalna jedinica našeg živčanog sustava sudjeluje u procesu razvoja mozga već u ranim fazama gestacije kada ključnu ulogu ima proliferacija (proces umnožavanja neurona).
Tokom svog života neuroni također sudjeluju u različitim procesima od kojih se posebno izdvaja diferencijacija (proces kroz koji neuroni stvaraju dendrite i aksone, prozivode neurotransmitere, stvaraju sinapse…) s maksimalnim učinkom nekoliko mjeseci prije i poslije rođenja.
Ipak, kao iznimka ostaje formiranje sinapsi, koje traje tokom čitavog života.
Unatoč svim stvaranjima u živčanom sustavu, značajan utjecaj na konačni razvojni ishod ima i eliminacija elemenata.
Apoptoza je neurofiziološki proces koji obuhvaća odumiranje neurona. Zanimljivo je napomenuti kako tokom ovog procesa odumire otprilike polovica stvorenih neurona, a uz to se eliminiraju i aksoni i sinapse.
Kao rezultat apoptoze, mozak odrasle osobe više ne sadrži sve neuronske puteve koji su bili prisutni u dobi od nekoliko mjeseci.
Ova selektivna eliminacija sprječava stvaranje “džungle” koja bi mogla ometati funkcionalnost i efikasnost mozga. Upravo zato neuralni elementi koji se najbolje uklapaju u okolinu opstaju te na taj način omogućavaju prilagodbu mozga vlastitoj okolini i osiguravaju optimalno funkcioniranje.
Što to znači za kliničare?
Ključno je da poznajemo, ali i zaista razumijemo fiziološke procese koji su u pozadini razvoja mozga i njegova funkcioniranja.
Tim informacijama stručnjaci u ranom razvoju trebaju znati i dobro baratati, a ipak se nerijetko kroz medije plasiraju iskrivljene informacije u svrhu zastrašivanja roditelja.
Primjerice, činjenica je kako se u dječjem razvoju događa proces odumiranja neurona.
No, ukoliko se ta informacija koristi s ciljem profita, možemo naići na redom netočne podatke kako će određena stimulacija dječjeg razvoja rezultirati “čuvanjem” neurona.
U kontekstu podrške dječjem razvoju nema smisla pričati o odumiranju nerona ili zaustavljanju ovog procesa.
Upravo zbog ovakvih mitova roditelji često razvijaju sumnju u svoje kompetencije te učestalo iskazuju znatno više razine stresa.
Osim toga, stres negativno utječe na obrazac ponašanja i interakcije s djetetom, što može otežati pružanje podrške djetetovu razvoju na najbolji mogući način, kako za dijete, tako i za cijelu obitelj.
Autori su:
Iva Barić, mag.physioth.
Bruna Bašić, mag.rehab.educ. et mag.cin.
Izvor:
Bystron, I., Blakemore, C., & Rakic, P. (2008). Development of the human cerebral cortex: Boulder Committee revisited. Nature reviews. Neuroscience, 9(2), 110–122. https://doi.org/10.1038/nrn2252
Kostović, I., Sedmak, G., Vukšić, M., & Judaš, M. (2015). The relevance of human fetal subplate zone for developmental neuropathology of neuronal migration disorders and cortical dysplasia. CNS neuroscience & therapeutics, 21(2), 74–82. https://doi.org/10.1111/cns.12333
Petanjek, Z., Hromatko, I., Sedmak, D. i Hladnik, A. (2021). Opći principi ustroja središnjega živčanoga sustava i razvojni procesi. U I. Begovac, (Ur.), Dječja i adolescentna psihijatrija (str. 2-14). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu Medicinski fakultet. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:131:811978