Već i ptice na grani znaju – kretanje u djetinjstvu nije „samo igra“. Ono je jezik kojim dijete upoznaje svijet, gradi svoj identitet i razvija tijelo i um. U prvim godinama života, dok se mozak i tijelo razvijaju brže nego ikada kasnije, djeca spontano usvajaju osnovne obrasce kretanja. Ti prirodni pokreti – poznati kao biotička motorička znanja – čine temelj zdravog psihofizičkog razvoja.
Što su biotička motorička znanja?
Riječ je o osnovnim, genetski uvjetovanim oblicima kretanja koje većina djece prirodno usvaja ako ima dovoljno prilike za slobodno kretanje. To uključuje pokrete poput puzanja, hodanja, valjanja, penjanja, preskakanja ili dizanja predmeta – pokrete koji su kroz povijest pomagali ljudima da prežive, a danas djeci pomažu da se pravilno razvijaju.
Kineziologija ova znanja smatra bazičnim alatima pomoću kojih djeca grade sposobnost upravljanja vlastitim tijelom, razvijaju snagu, koordinaciju, orijentaciju u prostoru i – ne manje važno – samopouzdanje.
Kako izgledaju ti pokreti u svakodnevici?
Dijete uči kroz tijelo – i to spontano:
Puzanjem uspostavlja koordinaciju suprotnih ruku i nogu
Penjanjem razvija snagu i prostornu orijentaciju
Valjanjem i okretanjem otkriva gdje je njegovo tijelo u odnosu na okolinu
Skakanjem i provlačenjem uči prilagođavati pokrete i prepoznavati granice
Ono što odrasli često zaboravljaju: ova znanja se ne „vježbaju“ kao školske zadaće. Ona se usvajaju kroz slobodnu igru, istraživanje i radoznalost. Zato je ključna uloga odraslih omogućiti uvjete, a ne diktirati pokrete.
Četiri osnovne skupine biotičkih znanja
Stručnjaci biotička motorička znanja dijele u četiri osnovne skupine, ovisno o njihovoj funkciji:
Svladavanje prostora – hodanje, trčanje, valjanje, puzanje.
Svladavanje prepreka – penjanje, preskakanje, provlačenje.
Svladavanje otpora – dizanje, guranje, vuča, nošenje.
Manipulacija objektom – bacanje, hvatanje, kotrljanje, vođenje.
Kroz igru koja uključuje ove oblike pokreta, djeca spontano stvaraju vlastitu “bazu podataka” motoričkih informacija. Ona će im kasnije pomoći u učenju složenijih vještina – bilo u sportu, školi ili svakodnevnim zadacima poput pisanja ili vezanja vezica.
Kako podržati razvoj biotičkih motoričkih znanja?
Umjesto usmjeravanja i korekcije, djeci treba ponuditi:
dovoljno prostora za slobodno kretanje
prirodne prepreke (jastuci, kutije, park)
različite materijale i teksture (pijesak, trava, voda)
vrijeme za nesmetanu, slobodnu igru – bez požurivanja i čestih rečenica poput: “pazi”, “nemoj” i “sjedi mirno”.
Odrasli pritom imaju važnu, ali tihu ulogu: promatrati, podržavati i – kad je potrebno – blago potaknuti dijete da isproba nešto novo.
Zaključak
Dijete ne traži savršene pokrete, već prilike za istraživanje. Biotička motorička znanja jačaju kad djeca imaju slobodu kretanja – ne kad im govorimo što i kako trebaju raditi.
Umjesto da ograničavamo kretanje ili forsiramo „pravilne“ obrasce, djeci trebamo dati prostora, vremena i slobode da istražuju, padaju, penju se, provlače i skaču – jer upravo tako njihovo tijelo i mozak zajedno uče i rastu.
Zato, sljedeći put kad vidite dijete koje se valja po podu, penje po stolu ili skače po jastucima – ne požurujte ga. Možda baš tada gradi temelje za razvoj.
Autor:
Bruna Bašić, mag.rehab.educ. et mag.cin.
Izvori:
Lloyd, M., Saunders, T. J., Bremer, E., & Tremblay, M. S. (2014). Long-term importance of fundamental motor skills: a 20-year follow-up study. Adapted physical activity quarterly : APAQ, 31(1), 67–78. https://doi.org/10.1123/apaq.2013-0048
Mraković, M., Metikoš, D., & Findak, V. (1993). Teorijski model klasifikacije motoričkih znanja. U Zborniku radova 2. ljetne škole pedagoga fizičke kulture Republike Hrvatske, Rovinj, 26-29.06.1993. (ur. V. Findak, K. Kristić, B. Klobučar), str. 3-17. Zagreb: Zavod za školstvo Ministarstva kulture i prosvjete Republike Hrvatske.
Newell, K. M. (2020). What are fundamental motor skills and what is fundamental about them? Journal of Motor Learning and Development, 8(2), 280–314. https://doi.org/10.1123/jmld.2020-0013