Sindrom policističnih jajnika je najčešća endokrinološka bolest skoro 20 % žena u hrvatskoj boluje od ovog sindroma. Poremećaj menstuacijskog ciklusa, hiperandrogenizam (višak muških hormona) i policističan izgled jajnika predstavljaju klasičnu kliničku sliku PCOS sindroma. Postoje 4 klinička podtipa PCOS sindroma:
Fenotip A ili teški oblik PCOS-a je najčešći, a podrazumijeva prisutnost hiperandrogenizma (višak muških hormona), kronične anovulacije i policistične jajnike te su žene obično pretile
Fenotip B, klinički i endokrinološki je sličan tipu A, manje učestao, a podrazumijeva znakove hiperandrogenizma i kronične anovulacije uz morfološki normalne jajnike.
Fenotip C ili ovulatorni PCOS javlja se relativno rijetko, a karakteriziraju ga znakovi hiperandrogenizma i policistični jajnici.
Fenotip D ili normoandrogeni PCOS u Hrvatskoj je nakon fenotipa A najčešći oblik. Pacijentice s ovim fenotipom imaju normalne razine muških hormona i najčešće nisu pretile.
Ovaj sindrom nije nešto novo u ljudskoj povijesti te se smatra da je jedan od glavnih uzroka ovog sindroma upravo u našoj genetici. Vjerovali ili ne te genske promijene su nastale jako davno prije više desetaka tisuća godina dok smo još nastanjivali Afriku i nije bilo rasne podjele. A potvrdu ove teze imamo u činjenici da je PCOS prisutan u svim dijelovima svijeta i kod svih rasa. Osnovni razlog nastanka tih genskih prilagodbi bila je zaštita zdravlja žena. Pod utjecajem tih gena dolazi do višaka muških spolnih hormona a oni uzrokuju relativnu neplodnosti što je zapravo spašavalo živote žena jer nisu bile izložene riziku trudnoće i rađanja. Naglašena inzulinska rezistencija dovodila je do skladištenja energije i debljanja jer izvori hrane nisu uvijek bili dostupni. Sklonost takozvanom upalnom genotipu smanjuje rizik od iskrvarenja i time opet pomaže očuvanju života žena u jako opasnom prirodnom okruženju. Dakle genske promijene koje su nastale jako davno su se zapravo dogodile da bi očuvale život žena. Pa u čemu je onda problem? Problem je nastao u moderno doba jer prirodno okruženje nije isto ne prijete nam divlje životinje i zdravstvena skrb je napredovala te trudnoća i porođaj više ne predstavljaju opasnost za ženin život. No genske promijene koje su nam u prapovijesti omogućile preživljavanje u moderno doba dovode do klasične slike PCOS: neplodnost, pretjerana dlakavost, akne, metabolički sindrom ( dijabetes, hipertenzija, poremećaj metabolizma masnoća…)
Osim genske podloge za razvoj PCOS ništa manje nisu bitni okolišni čimbenici i stil života. Najnovija istraživanja ukazuju na to da i bebe čije su majke u trudnoći imale povišene muške hormone i povišene vrijednosti inzulina imaju puno veću šansu da će i one same razviti PCOS u budućnosti te da će vrlo vjerojatno razviti i metabolički sindrom koji može ozbiljno remeti kvalitetu života. Već iz ovih rečenica razvidno je da bi ženama koje imaju PCOS liječnici trebali savjetovati da prije trudnoće pokušaju smanjiti razine muških hormona i inzulina te time stvoriti puno povoljnije metaboličko okruženje za razvoj ženskog fetusa. Naravno nije cilj ovih rečenica osuditi ili žene plašiti da će svoj djeci prenijeti PCOS jer u medicini 1+1 je vrlo rijetko jednostavnih 2. Za razvoj određenog sindroma obično se treba poklopiti puno čimbenika pa takve bolesti zovemo multifaktorijalnim bolestima.
Ključnu ulogu u nastanku PCOS ima inzulinska rezistencija. To je stanje kada naše tijelo postane slabije osjetljivo na inzulin pa gušterača mora lučiti puno više inzulina da bi on imao jednak učinak u našem tkivu. Te visoke vrijednosti inzulina potiču jajnike da luče više muških hormona što dovodi do hiperandrogenemije koja je odgovorna za većinu simptoma a to su neplodnost zbog izostanka ovulacije te povećana dlakavost i akne. Ako je višak inzulina jedan od glavnih krivaca za simptome koji nastaju u PCOS onda nam logika nalaže da bi trebali smanjiti razinu inzulina što bi dovelo do poboljšanja simptoma PCOSa. No to nije jednostavan zadak!
Nije sve tako crno, opasno i konačno jer je u genima zapisano. A kako možemo biti tako sigurni, pa vrlo jednostavno jer je znanost nedvojbeno rekla da osnova liječenja PCOS mora biti modifikacija životnog stila i usvajanje zdravih životnih navika:
Usvajanje zdravih životnih navika: zdravo se hraniti i redovita tjelesna aktivnost bitna je kod svih žena sa PCOS bez obzira da li su pretile ili normalne tjelesne težine. Modifikacija prehrane pozitivno će djelovati i na kronični upalni sindrom koji se često nalazi kod žena sa PCOS.
Žene sa viškom kilograma: cilj treba biti gubitak oko 5 do 10% tjelesne mase kroz 6 mjeseci.
Dijeta: nije potrebna specifična dijeta, nego je bitan energetski deficit od nekih 30% u odnosu na dnevne potrebne specifične za spol i životnu dob.
Vježbanje: za prevenciju pretilosti potrebno je > 150 min umjerene tjelesne aktivnosti ili > 75 min jake tjelesne aktivnosti
Vježbanje: za gubitak tjelesne težine > 250 min umjerene tjelesne aktivnosti ili > 150 min jake tjelesne aktivnosti
Bihevioralne tehnike: postavljanje realnih ciljeva, praćenje vlastitog napretka, sporije hranjenje …