Ekstremna nedonošenost odnosi se na one “palčiće” rođene prije 28. tjedna trudnoće (WHO, 2023). Njihov život izvan maternice predstavlja velik biološki izazov ali i nevjerojatno postignuće suvremene medicine.
U populaciji čine relativno mali udio svih poroda (oko 0,3% prema nekim studijama), no ova skupina suočava se s najizazovnijim početkom života. Njihovo preživljavanje i dugoročni neurorazvojni ishodi predstavljaju područje stalnog istraživanja i kliničkog interesa.
Tjedni koji “život znače”
Između 22. i 27. tjedna gestacije, svaki dodatni tjedan trudnoće ima eksponencijalni učinak na preživljavanje i dugoročni ishod. To nije linearan proces, već razlika od jednog tjedna u ovoj fazi može utjecati na znatno drugačiju strukturu alveola, višu otpornost moždanog tkiva na hemodinamske oscilacije te zrelije mehanizme regulacije upale i oksidativnog stresa.
Zbog toga se ekstremna nedonošenost u kliničkoj praksi promatra po tjednima, a ne kao jedinstvena kategorija. Dijete rođeno u 24. i ono u 27. tjednu formalno pripadaju istoj skupini, ali imaju biološki različite profile i rizike.
Napredak koji spašava živote
Zahvaljujući inovacijama u neonatologiji, stopa preživljavanja ekstremne nedonoščadi u posljednjem desetljeću značajno je porasla. Moderna ventilacija, prilagođeni nutritivni protokoli, fortifikacija majčinog mlijeka i stalno praćenje vitalnih funkcija omogućuju da „palčići“ koji su prije desetak godina imali minimalne šanse, danas često odlaze kući stabilni.
Ipak, preživljavanje je samo početak njihove životne priče (i samo po sebi ne jamči uredan razvojni tijek).
Rani izazovi
Ekstremna nedonoščad je izrazito fiziološki i metabolički nezrela. Pluća još nisu spremna za samostalno disanje, mozak i živčani sustav su u ranom stadiju razvoja, a imunološki sustav je još uvijek slab. Infekcija, promjena u oksigenaciji ili nutritivnom unosu može imati dugoročne posljedice. Zbog toga zahtijevaju kontinuirano praćenje i intenzivnu skrb.
Kratkoročne komplikacije uključuju: respiratorni distres sindrom (RDS), intraventrikularno krvarenje (IVH), epizode hipoglikemije i žutice te u konačnici dugotrajno liječenje i boravak u jedinicama neonatalne intenzivne skrbi.
Usporedno s terminskom djecom, rizik od ovih komplikacija višestruko je povećan, u prvom redu zbog nezrelosti i ranog izlaganja vanjskom okolišu.
Dugoročni neurorazvojni ishodi
Premda napredak u neonatalnoj skrbi značajno smanjuje smrtnost, neurorazvojni ishodi ostaju upitni. Ekstremna nedonoščad ostaje u riziku za razvoj cerebralne paralize, senzoričkih poteškoća, teškoća u učenju i emocionalnoj regulaciji u znatnoj mjeri u odnosu na terminsku dojenčad.
Ishodi variraju: neki „palčići“ uspješno nadoknade razvojne izazove, dok drugi zahtijevaju dugotrajnu intervenciju i podršku.
Dobra vijest je da napredak u skrbi znači da i djeca koja dobiju dijagnozu poput cerebralne paralize danas često imaju blažu kliničku sliku nego što je to bio slučaj prije deset godina.
Praćenje i podrška
Važno je naglasiti da neurorazvojni ishod nije isključivo uvjetovan gestacijskom dobi.
Rana neonatalna skrb je prvi korak. Nakon otpusta iz bolnice, nedonoščad zahtijeva kontinuirano praćenje. Rana identifikacija razvojnih izazova povećava šanse za optimalan neurorazvojni ishod, a pravovremena intervencija i poticajno okruženje omogućuju značajan napredak čak i kod najranije rođene djece.
Zaključak
Napredak u medicini omogućuje sve većem broju „palčića“ da preživi, ali trajna podrška, praćenje i prilagodba razvoja ključni su za svaki korak prema zdravom i ispunjenom djetinjstvu.
Jedno je sigurno: svaki „palčić“ ima potencijal nadoknaditi razvojne izazove, a njihovi uspjesi često nadmašuju očekivanja.
Autor:
Bruna Bašić, mag.rehab.educ. et mag.cin., doktorandica neuroznanosti
Literatura
Kowalczyk-Buss, J., Demertzidou, E., El-Toukhy, S., Ramadan, G., & Akolekar, R. (2025). Extreme Preterm Delivery Between 24+0 and 27+6 Weeks: Factors Affecting Perinatal Outcome. Journal of clinical medicine, 14(4), 1064. https://doi.org/10.3390/jcm14041064
Taylor, G. L., & O’Shea, T. M. (2022). Extreme prematurity: Risk and resiliency. Current problems in pediatric and adolescent health care, 52(2), 101132. https://doi.org/10.1016/j.cppeds.2022.101132