S „dvije crte plavo“ na testu za trudnoću, bilo da je trudnoća planirana ili da se dogodi neplanski, odjednom se javi puno strahova – hoću li ja to moći, je li sada najbolji trenutak, hoće li sve biti u redu s bebom, kako će sve promjene utjecati na mene i moje tijelo, kakve sve promjene nosi beba u odnosu s partnerom, starijom djecom (ako su već tu), obitelji, poslom i nekim drugim planovima koje je žena možda htjela ostvariti.
Trudnoća se uistinu s pravom naziva „drugo stanje“, a s tim izmijenjenim stanjem dolaze i neke nove brige i misli koje žena do tada možda nikad nije imala. To je nešto što je uobičajeno i gotovo svaka treća žena ima izraženu tjeskobu i zabrinutost tijekom trudnoće. Mogu se javiti i različite druge smetnje i problemi mentalnog zdravlja, a ovdje ćemo spomenuti neke od najčešćih.
Depresija u trudnoći
Depresija se javlja kod svake šeste trudnice, a može se prepoznati po tužnom ili depresivnom raspoloženju, gubitku interesa za stvari koje su ženu ranije zanimale, problemima u koncentraciji, sniženom samopoštovanju i okrivljavanju te negativnim mislima, poput „neću biti dobra majka“. Uz to mogu biti prisutni i tjelesni simptomi koje je nekad teško razlikovati od uobičajenih simptoma povezanih s trudnoćom, poput umora, niske energije, te promjena u apetitu i spavanju. Uz to, za razliku od depresije koja se javlja u drugim fazama života, za depresiju u trudnoći su karakteristični simptomi anksioznosti, tjeskobe i brige.
Anksioznost u trudnoći
U trudnoći su najčešće brige vezane uz zdravlje bebe, vlastito zdravlje, financije i socioekonomski status, kako će izgledati sam porođaj, vlastiti izgled, odnose s drugima, Prisutne su brige vezane uz nošenje sa tjelesnim promjenama, nesigurnosti i nepredvidljivosti majčinstva, promjenama u ulogama i odnosima, posebice vezano uz promjene u partneskom odnosu, ali to mogu biti i promjene u odnosu na roditelje, odnosno buduće bake i djedove gdje se nerijetko žene osjećaju da su njihove granice narušene.
Strah od porođaja
Kako prođe prvo tromjesečje i žena postane sigurna da će se trudnoća nastaviti, u drugom tromjesečju počinje “očekivati” bebu, posebno kad počne osjećati bebine pokrete, a u trećem tromjesečju počne se aktivnije pripremati za porođaj i dolazak bebe. Većina majki ima neke brige oko porođaja, ali oko 10% ima klinički izraženi strah od porođaja, koji je više izražen kod žena koje iščekuju prvi porođaj. Neki od simptoma koji se mogu javiti kod žena koje razviju ovu specifičnu fobiju, zvanu tokofobija, jesu poteškoće koncentracije, noćne more, slabija kvaliteta sna, panični napadaj straha s ubranim disanjem, lupanjem srca, znojenjem i sl. Kao posljedica može doći do izbjegavanje svega što je povezano s porođajem, što se može očitovati kao izbjegavanje razmišljanja o porođaju, izbjegavanje vaginalnog porođaja, izbjegavanje trudničkih pregleda i sl. Tu se pokazalo važnim pripremljenost za porođaj koja značajno umanjuje neizvjesnost oko samog porođaja, i samim time i strahove oko porođaja. Stoga je jako važno pohađanje trudničkih tečajeva, posebno onih u okviru kojih je organiziran posjet rađaonici jer je jako korisno za ženu da se upozna s procedurama, prostorom, zvukovima, ali i toplim licima zdravstvenog osoblja koje će je dočekati na porođaju.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj u trudnoći
Kod 15% trudnica javljaju se klinički izraženi simptomi opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Opsesije se odnose na različite neželje, nametljive i uporno prisutne misli, slike ili impulsi koje izazivaju tjeskobu, dok se kompulzije odnose na ponavljajuće ponašanje ili mentalne rituale koji smanjuju anksioznost, ali ih žena ne može kontrolirati. Primjerice, ženi se može javiti strah da će se zaraziti prljavštinom i time naškoditi bebi, pa može razviti kompulzivno pranje ruku i površina u svojoj okolini. Zapravo, većina trudnica i majki ima takve misli, međutim, razvoju poremećaja sklone su one žene koje snažno vjeruju da će se negativne posljedice uistinu dogoditi, one koje imaju posebno razvijen osjećaj vlastite odgovornosti za stvari koje im se događaju, te krivo interpretiraju uznemirajuće misli kao siguran znak da će se nešto loše uistinu dogoditi. Ono što je važno znati jest da su takve misli samo misli i da se neće obistiniti (probajte zamisliti da ćete osvojiti na lotu!). Takve misli možemo primijetiti, ali pustiti da prođu i nedopustiti da se „zalijepe“ za nas.
Poremećaji hranjenja u trudnoći
Poremećaji hranjenja najčešće se razviju u mlađoj dobi pa se rijetko jave po prvi put u trudnoći. Tako je jedno veliko strano istraživanje na uzorku od preko 77,000 žena, pokazalo da u trudnoći nema novih slučajeva anoreksije nervose, dok je učestalost bulimije nervose opala, međutim trudnoća se pokazalo osjetljivim razdobljem za razvoj poremećaja s prejedanjem koji je bio prisutan kod 5% trudnica. Jedno naše istraživanje pokazalo je da oko 2% žena izvještava o ekstremnim simptomima poremećaja hranjenja, a zabrinjavajuće je da, među trudnicama kojima liječnik nije propisao dijetu, čak 20% njih drži umjerenu do ekstremnu dijetu tijekom trudnoće.
Kad i kako potražiti pomoć?
Svi prethodno opisani simptomi utječu na dobrobit žene te mogu narušiti kvalitetu života. Zabrinutost u trudnoći je normalna, no ako te brige ženu previše opterećuju i narušavaju svakodnevno funkcioniranje, potrebno je potražiti pomoć. Dobro je obratiti se partneru i bližnjima bez straha od osuđivanja jer su ovakve teškoće uobičajene u trudnoći. Podrška bližnjih u ovom osjetljivom razdoblju može ublažiti strahove i pomoći da se žena osjeća manje usamljeno te osnaženo da se nosi s teškoćama koje ima. Ako žena vidi da se ne može nositi sama s promjenama koje joj se događaju, dobro je potražiti psihološku pomoć čim prije kako bi mogla dobiti potrebnu podršku prije porođaja i pripremiti se za veliki događaj.
Za informiranje o problemima mentalnog zdravlja u pripremi za roditeljstvo i načinima zaštite mentalnog zdravlja, dodatne informacije mogu se pronaći na web stranici i društvenim mrežama Centra za RMZ.
Izv. prof. dr. sc. Sandra Nakić Radoš, univ. spec. clin. psych.
Predsjednica udruge Centar za reproduktivno mentalno zdravlje
Izvori:
Brekalo, M., Kuljanac, A., & Nakić Radoš, S. (2024). Intolerance of uncertainty and fear of childbirth: Role of perceived preparedness for childbirth. Clínica y Salud, 35(1), 35-38. https://doi.org/10.5093/clysa2024a10
Brockington, I. F., Macdonald, E., & Wainscott, G. (2006). Anxiety, obsessions and morbid preoccupations in pregnancy and the puerperium. Archives of Women’s Mental Health, 9, 253-263. https://doi.org/10.1007/s00737-006-0134-z
Hahn-Holbrook, J., Cornwell-Hinrichs, T., & Anaya, I. (2018). Economic and health predictors of national postpartum depression prevalence: a systematic review, meta-analysis, and meta-regression of 291 studies from 56 countries. Frontiers in Psychiatry, 8, 248. https://doi.org/10.3389/fpsyt.2017.00248
Nakić Radoš, S., Brekalo, M., Matijaš, M., Žutić, M. (2025). Obsessive-compulsive disorder (OCD) symptoms during pregnancy and postpartum: prevalence, stability, predictors, and comorbidity with peripartum depression symptoms. BMC Pregnancy and Childbirth, 25, 176. https://doi.org/10.1186/s12884-025-07302-y
Nakić Radoš, S., Kömürcü Akik, B., Žutić, M., Rodriguez-Muñoz, M. F., Uriko, K., Motrico, E., Moreno-Peral, P., Apter, G., Lambregtse-van den Berg, M. (2024). Diagnosis of peripartum depression disorder: a state-of-the-art approach from the COST Action Riseup-PPD. Comprehensive Psychiatry, 130. 152456https://doi.org/10.1016/j.comppsych.2024.152456
Nakić Radoš, S., Tadinac, M. i Herman, R. (2013). Prevalence of depression during pregnancy and postpartum in a sample of Croatian women. Klinička psihologija, 6(1-2), 79-93.
Nakić Radoš, S., Tadinac, M., Herman, R. (2015). Razvoj i validacija Ljestvice zabrinutosti u trudnoći. Klinička psihologija, 8(2), 151-166
Nakić Radoš, S., Tadinac, M. i Herman, R. (2018). Anxiety during pregnancy and postpartum: Course, predictors, and comorbidity with postpartum depression. Acta Clinica Croatica, 57(1), 39-51. https://doi.org/10.20471/acc.2018.57.01.05
Nakić Radoš, S., Žigić Antić, L., & Jokić-Begić, N. (2022). The role of personality traits and delivery experience in fear of childbirth: a prospective study. Journal of Clinical Psychology in Medical Settings, 29(4), 750-759. https://doi.org/10.1007/s10880-022-09848-x
Watson, H. J., Von Holle, A., Hamer, R. M., Berg, C. K., Torgersen, L., Magnus, P., … & Bulik, C. M. (2013). Remission, continuation and incidence of eating disorders during early pregnancy: a validation study in a population-based birth cohort. Psychological Medicine, 43(8), 1723-1734. https://doi.org/10.1017/S0033291712002516
Woody, C. A., Ferrari, A. J., Siskind, D. J., Whiteford, H. A., & Harris, M. G. (2017). A systematic review and meta-regression of the prevalence and incidence of perinatal depression. Journal of Affective Disorders, 219, 86-92. https://doi.org/10.1016/j.jad.2017.05.003
Žigić Antić, L., Nakić Radoš, S., & Jokić-Begić, N. (2019). Are non-pregnant women afraid of childbirth? Prevalence and predictors of fear of childbirth in students. Journal of Psychosomatic Obstetrics & Gynecology, 40(3), 226-231. https://doi.org/10.1080/0167482X.2018.1470162
Žutić, M., Nakić Radoš, S. i Kuna, K. (2018). Predictors of depressive symptoms during pregnancy. In S. Nakić Radoš (Ed.), Protection and promotion of the well-being of children, youth, and families: Selected Proceedings of the 1st International Scientific Conference of the Department of Psychology at the Catholic University of Croatia (pp. 155-172). Zagreb, Croatia: Catholic University of Croatia.
