Već od prvih mjeseci života, dojenčad koristi neverbalne znakove kako bi stekla osnovno razumijevanje svijeta oko sebe. Jedan od najvažnijih elemenata u tom procesu je pogled – ne samo vlastiti, već i onaj drugih ljudi. Kako bebe rastu, počinju prepoznavati da smjer pogleda osobe u njihovoj blizini nosi određenu poruku i otkriva važne informacije o okolini.
Ljudski pogled može otkriti puno više nego što se to naizgled čini. Vrlo jednostavno, smjer u kojem netko gleda može nam sugerirati na što obraća pažnju, što ga zanima ili čak predvidjeti njegovo buduće ponašanje. No, za dojenčad, pogled je mnogo više od pukog vizualnog signala – on je alat učenja i razumijevanja svijeta.
Crtice iz istraživanja
Znanstvenici s Institute for Learning and Brain Sciences pri Sveučilištu u Washingtonu proveli su istraživanje kako bi bolje razumjeli ovaj proces. Proučavali su kako bebe povezuju pogled odraslih s objektima i događajima u svojoj neposrednoj blizini te pokušali utvrditi u kojoj dobi djeca počinju razumijevati vezu između tuđeg pogleda i onoga što se događa oko njih.
Proveli su eksperiment s djecom u dobi od 12 do 36 mjeseci kako bi ispitali njihovu sposobnost praćenja pogleda. Djeca su sjedila nasuprot ispitivača, koji je prvo gledao u njih, a zatim je pogled usmjerio u jedan od dva predmeta na stolu.
Eksperiment je imao dvije varijante: U jednoj situaciji, ispitivač je imao otvorene oči dok je gledao predmet. U drugoj situaciji, ispitivač je zatvorio oči prije nego što je okrenuo glavu prema predmetu.
Rezultati su pokazali zanimljiv obrazac ponašanja:
Djeca od 12 mjeseci pažljivo su pratila pogled ispitivača – ali samo kada su mu oči bile otvorene. Kada su oči bile zatvorene, djeca nisu dosljedno pratila njegov pogled.
No, postoji zanimljiv obrat. Kada su istraživači prekrili oči povezom umjesto da ih zatvore, djeca nisu jednako dobro razumjela da osoba ne može vidjeti kroz fizičku prepreku. Stručnjaci pretpostavljaju da je razlog taj što bebe imaju vlastito iskustvo otvaranja i zatvaranja očiju, ali ne i iskustvo nošenja poveza, pa im je ta razlika nije intuitivna.
Što to znači za kliničare?
Razumijevanje pogleda drugih ljudi ključan je korak u socio-emocionalnom razvoju djeteta. Kada dijete shvati da pogled odrasle osobe nosi važnu informaciju – poput interesa za neki predmet ili emocije koje druga osoba osjeća – ono stvara temelje za dublje povezivanje s okolinom. Ovaj proces pomaže u razvoju vještina kao što su empatija, razumijevanje tuđih misli i namjera, te usvajanje jezika.
Povezan je i s konceptom združene pažnje – sposobnošću da dijete i odrasla osoba istovremeno usmjere pozornost na isti objekt ili događaj. Ova vještina, koja se počinje razvijati već oko devetog mjeseca života, izrazito je važna za daljnje socijalne interakcije i razvoj govora.
Zaključak
Prije nego što progovore, dojenčad komunicira pogledom. Pogled im pomaže da shvate što je važno, kako se drugi osjećaju i kako da se povežu s ljudima oko sebe.
Sljedeći put kada vas beba uporno gleda u oči ili počne pratiti kamo gledate, znajte da nije riječ samo o znatiželji. U tom trenutku ona aktivno uči – o svijetu, o vama i o načinu na koji se ljudi međusobno povezuju.
Autori su:
Iva Barić, mag.physioth., doktorandica
Bruna Bašić, mag.rehab.educ. et mag.cin.
Literatura:
- Brooks, R., & Meltzoff, A. N. (2002). The importance of eyes: how infants interpret adult looking behavior. Developmental psychology, 38(6), 958–966. https://doi.org/10.1037//0012-1649.38.6.958
- Brooks, R., & Meltzoff, A. N. (2005). The development of gaze following and its relation to language. Developmental science, 8(6), 535–543. https://doi.org/10.1111/j.1467-7687.2005.00445.x